Zašto sam se odlučila prijaviti na razmjenu studenata? Pa zato jer mi je trebala neka promjena u životu, a i mislila sam da će dobro izgledati u mome životopisu što sam provela jedan semestar u inozemstvu. I naravno da bi poboljšala svoje znanje njemačkog jezika. 

Tako sam postala Incoming. Svi smo mi Incomingsi na početku govorili: «Ich bin hier um mein deutsch zu verbessern.»  Naravno da smo svi ostvarili svoj cilj i poboljšali znanje njemačkog jezika tako da bi sada bez problema mogla nastaviti pisati ovo na njemačkom. Tih 5 mjeseci, koliko sam provela u Eisenstadtu, malom gradiću sa otprilike 10000 stanovnika u austrijskoj pokrajini Burgenland, je prošlo brzo, čak i prebrzo. Studentski dom u kojem sam živjela za to vrijeme je bio odlično opremljen: od lijepe sobe, stalnog pristupa internetu pa do saune, teretane i naravno prostorije za zabave u kojoj su se održavale najbolje zabave s povodom ili bez njega. Mislim da će mi najbolje u sjećanju ostat naša hrvatska večer kad smo mi Hrvati ( bilo nas je 5) pokušali ostalima dočarati kako je to kod nas, u našoj maloj zemlji.  Ali nije se samo zabavljalo u Eisenstadtu jer je ipak razloga odlaska tamo bilo obrazovanje. Predmeti koje sam izabrala su bili zanimljivi, predavanja više nego zanimljiva, a profesori ljubazni i pristupačni. Čak sam naučila govoriti Češki i Španjolski.

Ali najvažnija stvar iz ovih 5 mjeseci boravka u stranoj zemlji su bili ljudi. Upoznala sam puno novih prijatelja, prijatelja koji su uvijek bili spremni pomoći i koje nikad neću zaboraviti.  Svi smo se mi odlično slagali bez obzira na to bio netko iz Hrvatske, Austrije, Poljske, Mađarske, Rumunjske, Latvije, Slovačke ili čak iz Meksika.  Bilo je svega pa čak i suza zadnji dan kad je došlo vrijeme rastanka i mogu reći da je to bilo najbolje razdoblje moga života do sad.